Site Loader

Sindrom hroničnog umora (SHU) je prvi put formalno definisan 1988. godine od strane američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (Reeves et al., 2005).

Za SHU karakterističan je ekstreman umor koji traje 6 ili više meseci, nije rezultat trenutnih napora, ne smanjuje se odmaranjem i uzrokuje značajnu redukciju dnevnih aktivnosti.

Pored zamora karakteristično je 8 dodatnih simptoma: slabljenje spsobnosti pamćenja i/ili koncentracije, osjetljivo grlo, osjetljivi limfni čvorovi, mišićna bol, bol u zglobovima bez otoka i crvenila, glavobolje nove vrste, neokrepljujući san, zamor poslije aktivnosti, koji traje više od 24 sata (Fukuda 1944; Reeves et al., 2003; Reeves et al., 2005; Wagner et al., 2005).

Da bi bio dijagnostikovan SHU, pacijent mora zadovoljiti dva kriterijuma:

  1. Izražen hronični zamor koji traje 6 meseci ili duže, uz odsustvo drugih medicinskih stanja.
  2. Istovremeno prisustvo 4 ili više simptoma: slabljenje sposobnosti pamćenja i/ili koncentracije, osetljivo grlo, osjetljivi limfni čvorovi, bol u mišićima, bol u zglobovima bez otoka i crvenila, glavobolje koje do sada nisu uobičajene kao i neuobičajenim obrascima ili izraženosti, neokrepljujući san, umor posle aktivnosti, koji traju više od 24 sata.
Sindrom hroničnog umora, kako se ispoljava
Kako se sindrom hroničnog umora ispoljava.

Stres

Stres je pre svega reakcija organizma. I to prvo biološka pa zatim psihološka na sve one zahteve koje se pred nama pojavljuju. Fiziološke reakcije koje direktno dovode do nastanka bolesti su:

  • iscrpljivanje nervnog sistema (smanjeno izlučivanje neurotransmitera dovodi do sporijih i neadekvatnih reakcija).
  • iscrpljivanje autonomnog nervnog sistema (naročito simpatikusa koji utiče na promenu rada unutrašnjih organa).
  • taloženje holesterola i triglicerida na zidove krvnih sudova što utiče na povećani pritisak i pucanje krvnih sudova).
  • iscrpljivanje endokrinog sistema (naročito nadbubrežnih i tiroidne žlezde).
  • Fiziološke reakcije u okviru stres procesa mogu se podeliti u dve međusobno povezane kategorije: neuroendokrine i imunološke.

Opažanje stresnog događaja aktivira hipotalamus koji stimuliše oslobađanje hormona hipofize. Ovi hormoni aktiviraju lučenje adrenalina i noradrenalina (hormona nadbubrežne žlezde) koji stimulišu aktivnost simpatičkog nervnog sistema.

Kada opasnost prestane parasimpatička aktivacija vraća telo u stanje homeostaze smanjujući krvni pritisak i puls, smanjujući broj udisaja i vraćajući smanjenu gastrointestinalnu aktivnost na uobičajeni nivo.

Uticaj stresa na nase organe
Stres i njegov uticaj na organizam.
Sve navedene promene deluju kao Supresor imuniteta.

SHU ili sindrom hroničnog umora

Osobe sa SHU često funkcionišu na značajno nižem nivou od onog za koji su bili sposobni pre pojave bolesti.

Pretpostavlja se da SHU pacijenti imaju disregulaciju HPA ose (hipotalamusno-pituitarno-adrenalne osovine i lučenje kortizola) i izmenjenu imunoregulaciju, što može biti dodatno otežano stresom i može poslužiti za održavanje klastera simptoma SHU-a kao što su umor, bol u mišićima, osvežavajući san i slabost.

Psihoterapija ima značajnu ulogu psihoedukacije pacijenata kako da se nose sa ovom bolešću i za razvijanje bihejvioralnih obrazaca i strategija za ublažavanje simptoma. Preliminarna istraživanja sugerišu upotrebu terapije razgovorom u tretmanu SHU s ciljem pomaganja pacijentima da nauče upravljati svojim aktivnostima, stresom i simptomima (Balter & Unger, 1997; Chisholm et al., 2007.).

U organizaciji Udruženja Obolelih od sindroma hroničnog umora SKUHS Ćuprija održavaju se nedeljno on line zbog epidemioloških mera terapijske grupe podrške.

Kognitivne tehnike koje se koriste su sve naučno evaluirane tehnike koje pomažu pri emocionalnim blokadama koje se tiču SHU, kroz identifikovanje disfunkcionalnih stavova, uverenja i kognitivnih procesa, te razvijanje funkcionalnih stavova, uverenja i normi, kao i efikasnih strategija za kontrolu disfunkcionalnih kognitivnih procesa (ruminiranja i brige) kao i jačanje lične otpornosti na stres/upravljanje stresom.

Objave po mesecima

Čovekovu sudbinu, svu njegovu uzvišenost i svo njegovo poniženje, određuje dete koje nije starije od 6 godina, a najčešće nema više od tri….neko ko se trudi da dokaže da će sve ono što su mu roditelji pričali dok je bio u vrtiću, moći primeniti na ceo svet.”
-Eric Berne